*disclamer – nisam i ne pokušavam biti glazbeni kritičar ili povjesničar. običan sam ljubitelj hrvatskog hip hopa i ovo je samo moj način da sam sebe na najopširniji način provedem kroz taj svijet i da ga što sažetije prenesem onima koji nemaju moju ‘bolesnu’ volju a možda žele znati više.

Hrvatski hip hop nije samo Zagreb. Dapače. U ‘Knjizi Hrvatskog Hip Hopa’ veliko mjesto zauzimaju Rijeka i Split.

Kako Zagrebu pripada primat što se masovnosti novog đira tiče, tako i Rijeci pripada velika čast. Naime, iako je riječka scena bila brojčano inferiornija, u tom je gradu snimljena prva hrvatska hip hop ploča, za koju su zaslužni Ugly Leadersi.

DJ Pimp, DJ R 33 Rock i MC Condom-X bili su najbrži i najuporniji te su 1992. snimili 12 pjesama i 4 godine nakon osnutka benda ušli u povijest hrvatskog repa.

Jedan od prvih snimljenih uradaka, ne samo u Hrvatskoj nego i na području bivše države, zove se ‘Channel Is Deep & Beech‘. Leadersi su krenuli na engleskom jeziku a nastali su pod utjecajem grupe Diffo (spomenute u prvom dijelu priče). Svoje su uzore nadmašili jer Different Organization nije uspjela izdati službeni album, za razliku od Riječana, koji su snimili 3., posljednji 2000. godine.

Vrhunac karijere, koju su kao bend zaključili 2000. godine, doživjeli su 1994., kada im je izašao drugi album, ‘Prisoners Of Pain‘, nastupom u zagrebačkom Domu Sportova kao predgrupa Public Enemyu i Ice T-u, na prvom koncertu nekog stranog hip hop izvođača u Hrvatskoj.

‘Ovo je jedan od najboljih koncerata na turneji. Super je vidjeti da se u ovako ozbiljnoj situaciji djeca dobro zabavljaju. To je doista važno. Mir, jedinstvo, ljubav‘, poručio je Ice-T sa pločom Ugly Leadersa u ruci nakon zagrebačkog koncerta.

David Jambrović nosi velike zasluge u zbližavanju hip hopa u Hrvatskoj. DJ Pimp je, naime, 1998. godine zamislio i u djelo sproveo kompilaciju na kojoj su se našli gotovo svi hrvatski reperi koji su u tom trenutku nešto značili na sceni.

Tako je nastala kompilacija ‘Hip Hop Generacija 2000‘ (ali i njen nastavak, ‘Generacija 2001′), na kojima su se ukupno našlo više od 40 pjesama, a sudjelovali su Ugly Leadersi, MC Buffalo, Drill Skilz, Pol’ Tone Repa, Tar Pit, Xed, Kamikaze, Renman, Tram 11, Bolesna Braća, Dhirtee III Ratz, El Bahattee, Reel Psychodelix, Elemental, Delirium Tremens, TBF, Krivično Djelovanje, West Side Clic…

Osim 3 albuma sa Ugly Leadersima, DJ Pimp je snimio i jedan solo album, ‘Sex, Dope & Hip Hop‘, na kojem su gostovali Haustor, MC Buffalo, Dhirte III Ratz, Saša iz TBF-a, Gori Ussi Winetou a čak i Let 3, na fantastičnoj obradi kultne pjesme ‘Nečuveno‘ koja je nastala dvije godine ranije.

Na albumu iz 1999. nalazi se nekoliko bisera, klasika, poput ‘Djevojke U Ljetnim Haljinama‘, ‘Spremni‘, ‘Tic-Tac‘ i posebo poznata i popularna pjesma o ćuni DJ Pimpa, ‘Kung Fu Prijatelj‘.

DJ Pimp je nakon posljednjeg albuma Ugly Leadersa (barem do sada) raskrstio sa bacanjem rima ali ne i sa ‘pločama’. I dalje zarađuje kao DJ, i to kao jedan od rijetkih hrvatskih DJ-eva koji je ostvario inozemnu karijeru, pod imenom DJ Dave Jam stekao je priznanje izvan granica Lijepe Naše (njihove).

Što se riječke scene tiče, jedan od pinonira iste bio je MC Buffalo. Dejan Bubalo, koji je preminuo prije nešto manje od 3 godine, bio je prethodnik i praotac riječke scene, a najbolje ga je opisao njegov najdraži prijatelj DJ Pimp koji se od Buffala oprostio riječima: “Bit će da su se na nebesima zaželjeli dobrog frestylea, Hip Hopa i vedrine kojom si uvijek zračio…”

Bubalo je repati počeo sredinom 80-tih kao prvi u Rijeci i među prvima u Hrvatskoj, a umjetničko ime MC Buffalo dobio je nakon nekoliko godina, kada ga je jedan američki vojnik umjesto Bubalo nazvao Bufalo. Prvi je album izdao već 1991. pod nazivom ‘MC Buffalo 1st Cut‘, na kojem se našla prva rep stvar na čakavskom, ‘Fažol‘.

Buffalo je bio jedan od posebnijih likova na sceni, što se stvaralaštva tiče može se povući paralela sa Renmanom, no njegova životna priča puno je tužnija. Nikad nije dosegao komercijalni uspjeh niti slavu svojih nasljednika u Rijeci i Zagrebu, a posljednjih nekoliko godina živio je u neimaštini i teškim uvjetima te ovisio o državnoj pomoći. Usprkos tome, Buffy će zauvijek ostati upisan u povijesti hrvatskog hip hopa.

Inače vrlo dobar šahist, Bubalo je, osim solo albuma, surađivao i sa nekoliko grupa, kao što su Maderfankerzi, Pol’ Tone Repa i LSD, a 1992. izdao je drugi i posljednji album ‘Made In Rijeka.’

pjesma sa antiratne kompilacije ‘Ne Damo Se (Krepat Ma Ne Molat)

MC Buffalo, ‘kotač zamašnjak’ kvarnerskog repa, ima čast biti autor druge zabranjene pjesme u hrvatskom eteru. Stvar ‘Moja Domovnica‘, koja je na iskren i izravan način progovorila o teškom stanju u Hrvatskoj i poticala na bijeg, vrlo je brzo došla na udar ćudorednih cenzora pa su Mc Bafalo i Maderfankerzi postali autori jedne od prvih nepoželjnih pjesama u Hrvata*. Puno prije socijalnih Tram 11-a i El Bahatteeja, predaleko od svjetala pozornice, Bafalo je bacio riječ na traku ranih 90-tih i postao prvi hip hop kroničar na ovim prostorima a ova se pjesma našla listi 50 najboljih pjesama ri rocka, i to na sajtu rirock.com.

*prvi po tom pitanju bili su osječki No Passaran čija je pjesma ‘Krećemo Na Vas‘ u jesen 1991. dobila izravni crveni karton i prognana sa radjskih postaja (isto se, na primjer, nije dogodilo sa puuuuno eksplicitnijom stvari ‘Panonian Beech‘ Ugly Leadersa iz 1992.)

Zbog pjesme koju su hrvatski gardisti, na humanitarnom koncertu usred ličkog ratišta, pjevali u sav glas, Bubalu su u radijskom eteru prijetili bombom, ne znajući da je MC Bafalo bio u prvim redovima kada su humanitarne akcije bilo kakve vrste u pitanju.

Mala riječka scena držala se vrlo prisno pa su, na primjer, Ugly Leadersi često surađivali sa MC Buffalom, tako i na prvom hrvatskom natjecanju DJ-a 1995. u Zagrebu, na kojem je DJ Pimp Tha Ho bio drugi a pobijedio je domaći dečko, zagrebački DJ Fresh Jay.

Osim na natjecanjima, riječki glazbenici sudjelovali su i na kompilacijama, kao što je ‘Rijeka Most Wanted‘ iz 1995. godine.

Na ranije spomenutoj komplaciji ‘Hip Hop Generacija 2000.’ prestavila se grupa Drill Skillz (Suicide, Sketch & Wort-X), ali i Pol’ Tone Repa (DJ Knockout & Skat) koji su se u hip hopu našli zahvaljujući DJ Pimpu i MC Buffalu.

Pol’ Tone Repa bio je jedan od riječkih bendova sa kojima je surađivao MC Buffalo, a između ostalog snimili su i ovu, odličnu pjesmu.

Još jedan od likova na riječkoj sceni bio je Alen Vitasović, ne taj, nego DJ Knockout (i DJ Big Knock). Producent i reper koji je rokao i sa Leadersima, Drill Skillzima i Pol’ Tone Repa došao je početkom 2000-ih na ideju poketanja izdavačke kuće koja bi objavljivala izdanja riječkih izvođača (posebno hip hopa). Na žalost, ideja ‘Punchline Imperium‘-a nije zaživjela ali jest komplacijski album na kojem su se našli i neki novi klinci na riječkoj sceni.

Ostajemo na moru ali plovimo po oblacima ka jugu.

Hrvatskom hip-hopu pečat je dala i splitska scena, za koju Saša Antić iz TBF-a kaže da je “totalno deseta priča” u usporedbi sa Zagrebom. “Krajem 80-ih rep se u Splitu nije imalo gdje čuti, pa mi je Slavin Balen (i do Splita je došao njegov utjecaj) snimao kazete i slao autobusom. On je zaista kum hip-hop scene u Hrvatskoj. U Splitu nema ni radioemisije poput Blackouta, koji je tu zagrebačku scenu stvarno razvio. U Splitu moraš to jako volit i puno radit. Ali ako se i jednom čovjeku svidi ono što si želio reći svojom pjesmom, znaj da se isplatilo.”

Split nije bio ni prvi, ni najmasovniji ali ima svoju posebnu pojavu koja se zove The Beet Fleat. Posebni jer su na sceni od samih početaka i jedini su hrvatski klasik hip hop (ping pong) bend koji se uspješno transformirao iz novog i zanimljivog u konstantno i zanimljivo. Od opjevanih problema sa narkomanijom u Splitu do toga da Isus u istom gradu *udre đoku, TBF je prošao put od mladih glazbenika koji su na sebe skrenuli pažnju u 90-tima, a došao do toga da ih se s pravom naziva jedinim od najboljih hrvatskih bendova i nasljednicima legendarnih sugrađana Tome Bebića i Miljenka Smoje. A u Splitu od toga nema dalje. Osim Hajduka. Jean. Deve. Pe. Nula.

*zapali gens, lupi pljugu, kresne đoks, zdimi garicu etc

Grupa je službeno formirana 1990. godine, ali kao definitivno rođenje TBF-a može se uzeti i 1994. godina jer se bendu tada pridružio nezamjenjivi dio slagalice – genijalni tekstopisac Aleksandar Antić. Od samog početka netipičan hip hop bend došao je kao nešto osvježavajuće i originalno na hrvatskoj posljeratnoj sceni, a iako svrstani u hip hop oni su (‘oće ti Splićani bit’ originalni svako malo) svoj glazbeni pravac nazvali ping-pong.

Na istoj valnoj duljini, dakle u ping-pongu, bio je i mladi ali već poznati producent Dragan Lukić, posljednji komadić mozaika koji će stvoriti dva ponajbolja albuma s ovih prostora, ne samo u hip hop žanru.

Luky je karijeru počeo surađujući sa Dinom Dvornikom i Dalekom Obalom na njihovim debi albumima, a zahvaljujući ugovoru sa jednom od većih hrvatskih diskografskih kuća, 1997. konačno u studio odvlači i TBF. Tada nastaje remek-djelo, ‘Ping-Pong (Umjetnost Zdravog Đira), debitantski album TBF-a i jedan od najznačajnijih urbanih albuma hrvatske glazbe, uradak koji je za uho zapeo puno široj populaciji, ne samo ljubiteljima hip hopa.

Glazbene podloge na ‘Ping Pongu‘ (ali i na slijedećem albumu, ‘Uskladimo Toplomjere‘), što prije 20 godina na hrvatskoj glazbenoj sceni nije bilo baš tako uobičajeno, čine isključivo semplovi, vrlo vješto i upečatljivo kombinirani, koji se savršeno stapaju sa tekstovima Aleksandra Antića, u interpretaciji Mladena, Saše i Luke.

Već prvim albumom TBF je postao bend kojega možemo nazvati kroničarom svog vremena, jer njihovi tekstovi puni metafora nose u sebi bit vremena u kojem su nastali.

To su većinom socijalne teme, kritike i crnohumorni obračun sa sadašnjošću uz ironične pozive u pomoć kroz genijalan splitski humor. ‘Ping Pong‘ je toliko bezvremenski, koliko zbog same kvalitete toliko i zbog semplova koji su većinom stariji od članova benda i ćelavog producenta, što pjesmama na albumu daje poseban *šug.

*toć, umak

Prva pjesma koja je zaslužila i spot bila je ‘Yen, Dva‘. Odličan autorski uradak grupe koji su sami financirali i odradili probio se na prvo mjesto top liste emisije Hit Depo (koja je u vrijeme bez interneta bila mjerilo), a uspjeh koji su polučili pjesma i spot ohrabrio je izdavača da se isprsi za drugi video grupe, za pjesmu ‘Malo San Maka‘, jedne od najpopularnijih pjesama sa debitantskog albuma.

Najprepoznatljiviji dio benda je trojac vokala, Aleksandar Antić, Mladen Badovinac i Luka Barbić a za instrumente su trenutno zaduženi Nikša Mandalinić, Ognjen Pavlović i Jan Ivelić.

Di svi nose Oakley cvike svak bi piva i svira
Obožavan ovaj grad di svak je žrtva nekog đira
Di vlada temperament i malo je razuma
Navuka san se skroz na splitsko stanje uma

Drugi album pojavio se nakon 3 godine i možda je i bolji od prvog. ‘Uskladimo Toplomjere‘ iz 2000. donio je i prvih nekoliko bezvremenskih hitova kao što su ‘Odjeb Je Lansiran‘, ‘Genije‘ ili ‘Obračun Kod Hakikija‘, a njime je TBF pokazao da nije samo splitski bend, okrećući se sa lokalnih splitskih na puno šire teme.

Osobni favorit, fantastična pjesma koja već 15 godina nenormalno precizno opisuje s(r)tanje stvari u nama i oko nas, neslužbena himna.

Da ne pretjerujem, a već jesam, moram citirati Davora Viduku, jednog od najboljih hrvatskih gitarista, koji o značaju TBF-a via facebook govori: “Definitivno su najbitnij hrvatski bend jer su kirurški precizno secirali sve anomalije u ovom liberalno-kapitalističkom pokušaju od države a da pritom nikad nisu bili ni patetični niti se pravili revolucionarni.”

Na trećem albumu, veliki zaokret u zvuku. Više manje su raskrstili sa semplovima (koji više nisu nositelj zvuka TBF-a), okružili se kvalitetnim bendom i krenuli u neke nove visine. ‘Maxon Universal‘ bio je prvi album Splićana koji je šira publika sjajno prihvatila no oni koji prate TBF od samih početaka počeli su zanovijetati.

Transformacija u kojoj su neke karakteristike izgubili (promijenili) nije se svidjela tvrdokornim fanovima, donijela je ‘komercijalne’ i za standarde koje je postavio TBF ‘lakoglazbene’ hitove poput ‘Nostalgične‘, ‘Alles Gut‘, ‘Guzice i Sise‘ i ‘Šareni Artikl‘ ali i njihove tipične uratke poput ‘Tobogana‘, pa ‘Heroyix‘, ‘Bog i Zemljani‘ i ‘Esej‘…

Najveći hit sa 4. albuma pod nazivom ‘Galerija Tutnplok‘, albuma kojim su nastavili smjerom koji je utabao ‘Maxon‘, pjesma je nastala u autobusu, na putu iz Splita u Zagreb, stalnoj relaciji koju odrađuje maestralni tekstopisac Saša Antić.

Nakon ‘Galerije‘, TBF je izdao albume ‘Perpetuum Fritule‘ i ‘Pistaccio Metallic‘ a najnoviji uradak kojim su nas počastili zove se ‘Danas, Sutra‘, izašao je prije manje od mjesec dana a na njemu se nalazi maestralna stvar uz još bolji spot…

“Ima li smisla pravit dicu, donosit ih na svit du su život i sloboda ka roba koju će neki moćnik prodat?”

…pita se Mladen na ‘Nostalgičnoj‘. A u vremenu u kojem su život i sloboda na prodaju, nitko ne može zamjeriti TBF-u koji su pametno transcedentirali od mladog, buntovnog i beskompromisnog benda u šestorku koja vrlo dobro zna što može ‘prodati’ a opet to radi na svoj, TBF način.

Manje poznato je da su se TBF-ovci okušali kao glumci (prilično inspirirani legendarnom emisijom ‘Top Lista Nadrealista‘) što svakako vrijedi pogledati.

No, splitski hip hop nije samo TBF, iako su Saša, Luka i Mladen vjerojatno bili inspiracija svakome tko se u gradu pod Marjanom odlučio baviti hip hopom. Bend koji je prvi okupio sve splitske repere na jedoj kompilaciji bio je ST!llness, tada u sastavu Ivan Jurić Yuri i tajanstveni farmaceut koji u PES-u preferira Manchester United, Papi. ST!llness je nastao 1998., kada je TBF već pokrenuo stvari, a Yuri i Papi 2003. su okupili sve repere iz svog grada na kompilaciji ‘DevaSTacija‘, na kojoj je izašla njihova druga službena pjesma. Prvi je to vapaj upomoć zbog najezde narodnjaka u Hrvata.

St!llness je na početku krenuo od nule, iz podzemlja, takozvanog ‘andergraunda’, pod velikim utjecajem TBF-a (ali za nijansu tvrđi i izravniji, sa manje metafora i prenesenih značenja), a u međuvremenu se, osim Yurija, promijenila čitava postava benda (Ante, kaš’ platit pivu??) koja je izbacila 3 albuma, ‘Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović‘, ‘Globalno Zatupljenje‘ i ‘STI·llness‘.

Rime ove splitske družine socijalno su angažirane, žestoke, radikalne, ponekad banalne a ponekad sa dodirom filozofskog fakulteta (što ne znači nužno ništa loše :P), začinjene na sjajnim live nastupima po kojima je ova grupa najbolje poznata.

Rijetko tko može ovako zabavno, veselo i lepršavo opjevati sranje kao Stillness, u jednoj od zabavnijih stvari cjelokupnog rada šestorke koja je ove godine proslavila 10. godišnjicu djelovanja (od kad su postali bend, period u kojem je uz Yurija bio Papi je ostao sačuvan samo na nekoliko youtube linkova).

Riči su kese pune spize
piz dopa usrid krize
to su krila za visine
i pluća za dubine
Rič je korijen Istine
i začetak Tišine
pa mi Pitanje sine
s Vrimena na Vrime
dopire li moja Rič do vaše Nutrine

Od kritike u pravilu za svaki album odlično ocjenjeni, valjda zato što ih smatraju kvalitetnima, ST!llness ipak nije uspio doseći popularnost TBF-a iako kvalitetom za uzorima zaostaju puno manje nego što bi se to moglo zaključiti po tiraži. A slijedeće godine navodno spremaju novi album.

Na kompilaciji ‘DevaSTacija‘ pojavili su se i Dhirtee III Ratz, splitski bend koji je nastao još 1994. ali je izdao samo 1 album, ‘Miš Impossible‘ iz 2001. Ratzi su se pojavili na TBF-ovoj stvari ‘101 Dalmatinac‘, bili su osvježenje na sceni ali su potrajali kratko.

Na kompilaciji ‘Hip Hop Generacija 2001.‘ štakori su se predstavili old skulerskom kritikom društva.

Nebu i Drugi prve su rime bacili na samom prijelasku iz 90-tih u 00-te, a na ‘DevaSTaciji‘ su sudjelovali sa slijedećim uratkom.

Ako vam glasovi zvuče poznato, to je zato što pripadaju vrlo popularnom dvojcu koji se trenutno odaziva na Ivo Ivo i Vojko Vrućina. Momci su to koji su još početkom 2000. počeli snimati demo trake (između ostalih, uz njih su se publici predstavili Papi i Kid Rađa, vjerojatno jedini tenisač uz Novaka Đokovića na svijetu koji, prema njegovim riječima, ima 100%-tan omjer protiv Marina Čilića, igrali su jednom kao klinci, dobio je Rađa, dakle 1-0*) koji će također pričekati pravi boom ali do šire publike došli su tek albumom iz 2009., pod imenom Dječaci.

*Kid Rađa: “Marin Čilić. Jednom sam ga dobija, nismo kasnije više igrali, ali broji se pobjeda. Mladog Marina je toliko potresao taj poraz, da je morao dignut svoju igru na jedan potpuno novi nivo, na Dječački nivo, i pogle di ga je to dovelo. Osvojio je juniorski Roland Garros! Prema tome, Marine, samo dječaku Rađi moš zahvalit to sranje. (isječak iz jednog davnog intervjua za infozonu.)

Prve pjesme koje su snimili Nebu i Drugi zovu se “Smeđi Freestyle”,”Plavi Freestyle” i “Michael Jackson”, a ‘Crni Kisik‘ je jedan je od najčudnijih uradaka prije dječaštva, u ranoj fazi splitskog repa.

To, naravno, nije bilo sve. Uskoro, odnosno kad dopusti vrijeme, stiže i 3. dio… 🙂

Bonko Zvogdan