Partibrejkersi nas i dalje drže na putu istine i ljubavi…
Foto: Branko Galičić, tekst: Luka Vuletić
Te 2007. godine u samoubilačkim napadima u Iraku ubijeno je 572 ljudi, pomahnitali student ubio je 33 ljudi na američkom sveučilištu Virginia Tech, Sarkozy i Brown preuzeli su glavnu riječ u Francuskoj i Velikoj Britaniji, Steve Jobs predstavio je iPhone, a svijet je napustio jedan od tvoraca rock’n’rolla Ike Turner.
No prije osam godina i posljednji smo put smo od Partibrejkersa dobili studijsko izdanje ‘Sloboda ili ništa’. U međuvremenu, svijet je još više otišao u krasan kurac, ali jedina konstanta ostao je ovaj neuništivi beogradski rock’n’roll bend.
Nakon godina čekanja Cane, Anton i društvo izdali su novi album ‘Sirotinjsko carstvo’, osmo studijsko izdanje s 11 pjesama.
I dok civilizacija definitivno odlazi u krivom smjeru, ovaj bend i dalje nas ustrajno pokušava zadržati na pravom putu. Na putu istine, ljubavi, pravde i poštenja, pojmova koji sve više gube na značenju.
I dok vladari, popovi, političari i ostali popuju, Cane govori i to nikad jasnije i nedvosmislenije nego sada. Sirotinjsko carstvo još jedan je nemilosrdni i bespogovorni testament, propovijed, rock’n’roll misa…zovite kako god hoćete.
U 47 minuta Cane i Anton ponovo su donijeli sjajan spoj r0ck’n’rolla, bluesa, punka igaraže obavijeno s fenomenalnim i jednostavnim inspiritavnim tekstovima.
Cane kroz cijeli album nas vodi kao duhovni vođa mantrajući svoje parole, koje usprkos godinama nisu zastarjale, isklišejizirane i istrošene. Naprotiv, njegova riječ još je snažnija, a Antonova gitara još žešća i prljavija.
Album otvara stvar ‘Ne mogu da kapiram’ u kojoj se Cane je li ovaj život pravi ili varka neka.
Sitna lova davno je već predstavljena kao najavni singl, koji ima zarazni jednostavni riff, dok Cane pjeva o traženju (samo)poštovanja kao jedinog načina za spas, a ista tema o ljudskom dostojanstvu nastavlja se u ‘Ljubav ne zaboravlja’.
‘Svakoga dana’ masni je blues rock s najboljim tekstom na cijelom albumu.
“Tražim čoveka među ljudima, tražim mudre među ludima, tražim nebo na zemlji, tražim čoveka u sebi.”
‘Vrtim se’ govori o nemogućnosti bježanja od budućnosti, ‘ni ti ni ja niti bilo ko’, dok naslovna stvar ‘Sirotinjsko carstvo’ otvara zaigranim Antonovim country-blues riffom, dok Cane lirički briljira propovjedajući bolje nego bilo koji ‘djelatnik religije’. “Tko izdrži, taj će da blista”, mantra je koja dugo ostaje u glavi.
Brejkersi su napravili i dvije sedmominutne stvari ‘Krš i lom’ i ‘Paranoje’ u mid tempu, koji je idealna podloga kako bi Cane jasno progovorio o istinu ljubavi, patnji i lažima. Potonja podsjeća na Mesečevu kći uz sjajno blues gitariranje uz ljubavnu tematiku.
‘Šta radiš’, ‘I to malo’ i Da li put znaš’ najčvršće su stvari na albumu, a potonja brzim garažnim start stop riffom zaziva one najbolje Partibrejkerse iz 80-ih godina.
Ako je osam godina trebalo da poslušam nove Partibrejkerse, isplatilo se jer uz svaku pjesmu ponovo sam se osjećao živim jer…
“Kakav je ovo život kad smo samo na trenutke živi?”
BUKA JE U MODI 