Tekst: Luka Vuletić
I dok iskusne, ali i zrele za penziju glazbene kritičare svako malo pere nostalgija naričući za vremenima Novog vala, kukajući kako u Zagrebu više neće biti takvog booma, pored ušiju i očiju im proletava jedna mala, ali sjajna scena.
Takozvana ‘stoner’ scena, više i nije tako mala, a i nezahvalno ju je uopće i tako zvati jer radi se o bendovima, čija muzika se ne može lijepiti isključivo pod tom etiketom.
Nekolicina bendova već godinama praši po kontinentalnoj Hrvatskoj stvorivši vjerni krug obožavatelja, odlučili su se predstaviti pod zajedničkim imenom House of Pablo. Njihova kuća ima šest obitelji, odnosno bendova, koji dijele apsolutno sve – od članova i pozornice, do onog najvažnijeg, zajedničkog iskustva.
She Loves Pablo, Killed a Fox, Muscle Tribe of Danger and Excellence, Reflex Kid, Straight Outta Fridge i Malady Lane već su ‘starosjedioci’ po zagrebačkim klubovima u kojima svojom žestokom svirkom uvijek naprave lom. Po načelu ‘uradi sam’ napravili su iskorak i organizirali vlastiti House of Pablo festival, čije je drugo izdanje krajem veljače u Tvornici kulture pokazalo koliko je njihova kuća narasla.
Paralelno s održavanjem ovog trodnevnog druženja, kolektiv je izdao kompilacijsko izdanje ‘House of Pablo – Volume One’. Za one koji su slabije upoznati s radom ovih bendova, ovo izdanje je idealno za njihovo upoznavanje. Posebno, tu mislim na one bendove, koji tek trebaju izbaciti svoje prvijence.
Kompilacija je odličan balans stoner rocka, funka, punka, groovea, grungea, rapa i metala, koje se protežu kroz 12 pjesama.
Album započinje rafalnom paljbom ‘Masl trajbsa’ ‘idontneedyoureverythingcauseeverythingisless’, a druga njihova stvar na albumu ‘M31’ prava je poslastica – masnoće, grmljavine i groovea u izobilju. Andrija, Andro i Luka upravo su ti rastopili facu.
Šimekov rad odlično se nastavlja u She Loves Pablo, koji se kroz godine, nametnuo kao glavno ime ovog kolektiva. ‘Center of the Earth’ pravi je rudarski Clutch, riff se kotrlja…kao ne znam što, al fakat se kotrlja, dok Šimek ispaljuje ‘Aim Low, Pedal to the outer core, Nickel and gold child’ uz sjajan back vokal. I u drugoj stvari ‘You Won’t Go To Heaven When I Eat Your Ghost’ Pablovci su pokazali da jednostavno ne znaju napraviti lošu i neupečatljivu stvar, koja kao da je izašla iz tučnjave između Neila Fallona i Phila Anselma.
Čar ove kompilacije je upoznati manje ‘vidljivije’ bendove u Pablovoj kući. Malady Lane jednostavno probija riffom i melodičnim i žestokim pjevanjem Chrisa Iana na ‘Grace Galore’, a ‘Incision’ je glazbeni povratak u grunge 90-ih uz ‘seventish’ jednostavni riff idealan za Ianovu isporuku.
Straight Outta Fridge naslanjaju se na rap-rock/metal, koji mi nije napet, jedino ako se zoveš Rage Against The Machine, ali dečki imaju svjež zvuk. ‘My Time’ je jednostavno pankerski sprint uz masan refren i nepogrešiv flow. ‘Big Thing’ je puno opušteniji jam a la RHCP, koji previše ne odskače.
Reflex Kid je pak navala testosterona sa sjajnim rifovljem, koje bolje odgovara uz urlikajuću izvedbu Luke Naukovića, a najbolji primjer je sjajna ‘Stop the Engine’.
Na kompilaciji, koja i nema slabe točke, jedinstvenim zvukom se izdvaja Killed A Fox, koji su spremili najbolju stvar na albumu – Beyond Repair. Shocretova gitara daje prepoznatljivu boju bendu, a zajedno s vokalom Chris Iana nastaje psihodelična, tamna i čemerna atmosfera, koju su mogli samo Chainsi napraviti. Lisice su odmaknute od tzv. stonera te se naslanjaju na psihodeliju i progresivu za razliku od bazičnijeg i izravnijeg hard rock zvuka ostalih bendova.
‘Gunshot Residue’ samo je potvrda njihove originalnosti i dok njihov zvuk podsjeća na mnoge junake 90-ih poput Soundgardena, Faith No More i ostalog stvaralaštva Mikea Pattona, on je isključivo njihov. ‘Križ’ im jedino može biti što mračan zvuk će teže doći do nečijih ušiju kao je što to u slučaju zaigranih Muscle Tribesa.
U tome je i čar ove kompilacije da ne zvuči kao jedna duga pjesma, a članovi Pablove kuće pokazali su da se sve može, kad se male ruke slože.
BUKA JE U MODI 